Narodni poslanik Stranke pravde i pomirenja akademik Muamer Zukorlić bio je gost emisije „Oko“ na RTS televiziji.
Tema emisije bilo je rušenje i uklanjanje crkve iz dvorišta nane Fate Orlović koje se dogodilo prethodnih dana. Akademik Muamer Zukorlić istakao da je ovo kompleksno pitanje i da politiku tu treba staviti sa strane.
„Pogotovo što je to pitanje jedne paušalne ocjene, bilo je pritisaka i tako dalje, za mene je bitna faktografija, prije svega u duhovno-moralnom smislu. Ne može se graditi vjerski objekat niti bilo šta na tuđoj zemlji, to je broj jedan.
Pod broj dva, ta crkva, ja sam tu prošao mnogo puta, ona je građena u dvorištu Fate Orlović kojoj je iz šire porodice ubijeno oko dvadeset ljudi, što je faktografija. Treća stvar, naravno da ja ne mogu biti na strani onih, niti mogu da razumijem bilo kog vjernika ili normalnog čovjeka da se raduje rušenju vjerskog objekta, da budemo vrlo jasni, u emotivnom i moralnom smislu to za mene nije u redu i volio bih da taj prizor nije bio takav. Tu crkvu je trebalo demontirati, ne rušiti, to sada treba vidjeti kome je odgovaralo i ko je htio da se ona ruši tako senzacionalno i tako dalje, to su za mene vrlo bitni momenti.
Naravno, sa druge strane Fata Orloviće je jedna velika heroina, izboriti se dvadeset godina sa svim sudskim procesima i svim opstrukcijama zapravo je nešto što nju kao lika posebno u mojim očima uzdiže, još jedna stvar koja je moje iskustvo i u prilici sam da pravim jednu paralelu, ja sam do 2016. ili 2014. godine bio član vrhovnog islamskog tijela Rijaseta u Sarajevu i mi smo prije nekih 10 godina imali sličnu situaciju sa džamijom dijelom napravljenom na srpskom zemljištu u selu Bradina kod Konjca i imali smo isti problem ali gdje je razlika sad u odnosu i meni je žao što ovdje nismo imali ni ključne faktore u srpskom narodu, ni ključne faktore Srpske pravoslavne crkve koji nije trebao da dopusti da se to sudom rješava.
Ja sam bio član tog tijela koje je glasalo, mi smo u Islamskoj zajednici u Sarajevu glasali da se izmjesti ta džamija, nismo čekali pravosuđe, nismo čekali tu vrstu borbe nego smo izglasali da se džamija izmjesti i onda smo je mi izmjestili, u tome je razlika. Prema tome, ovdje Srpska pravoslavna crkva je bila u prilici da ona izmjesti crkvu. Ovdje treba pitati izvršitelja koja je to firma, ko je vlasnik, ja mislim da Bošnjak nije sigurno, mislim da nije ni musliman, taj ko je bio izvršitelj, on je mogao da bira kako će da je ruši ali još je odgovorniji onaj organ koji je dao nalog ili je angažirao firmu, vjerovatno lokalni organ sa tog područja. Vrlo je važno istaći ko je tu odgovoran da ne pravimo sada jednu atmosferu koja se meni ne dopada na društvenim mrežama ali treba se krenuti od odgovornosti.“
Naglasio da su principi pravde vrlo jasni i da je privatna imovina zagarantovana.
„Samo možete praviti nagodbe uz obostrano zadovoljstvo, nagodba i jeste kada se usaglase obje strane.
Mi smo ovdje imali Fatu Orlović koja je to doživljavala sasvim drugačije, koja je to doživljavala kao atak na sve što ima i što joj je preostalo nakon svih stradanja koja su joj se desila u porodici i ona je to na svoj način doživjela, to je njeno pravo. Ona da je bila voljna da kaže da hoće da se nagodi, to je bilo njeno pravo i niko to ne bi mogao da spori, to je njeno vlasništvo, ona to nije htjela. Ja sam vam naveo primjer Rijaseta od prije 10 godina kako smo glasali i siguran sam da bi tijela Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini uvijek tako glasali jer znam da u raspravi nije bilo sporno ništa.
Znam vjerske i islamske propise, nije dozvoljeno na bilo čijoj tuđoj zemlji, a kamoli nemuslimana, praviti džamiju, to nije vjerski čin, to je antivjerski čin i kraj. To su anksiome, to su etičke i duhovne anksiome i tu nema igre, ako postoji prostor za nagodbu, izvolite, ne postoji, natovari i nosi. Vjerski objekat se ne može graditi haotično, mora se graditi iz ljubavi prema Bogu i pokornosti prema Bogu. Principijelno se moramo saglasiti, ne može se niti jedan vjerski objekat graditi na tuđem, niti insistirati da ostane na tome, jedino je moguće to mijenjati dogovorom i susretom.“
Istakao da su ključni akteri izvršioci koji su to rušenje izveli brutalno, te da crkvu nisu rušili ni muslimani, ni Bošnjaci.
„Pretpostavimo da su izvršioci htjeli da elegantno, sa poštivanjem prema materijalu vjerskog objekta, postupe drugačije, bilo bi ukinuto preko 80% energije za bilo kakvo likovanje i sve ono što nastaje u toj komunikaciji društvenih mreža. Ovdje maltene imam osjećaj da je neko htio da se snima rušenje zvonika, ko je taj? Zato sam podvukao da je bitno kon je izršitelj i ko je dao nalog, to je jako vaćno. Vi pravite dramu, od scene i drame ovisi emotivna reakcija.
Da se to radilo s poštovanjem, cigla po cigla, vjerujte da bi to bilo više tužno, pa bi malo prostora bilo za ovo. Više je faktora i aktera, ključni su sami izvršioci rušenja koji su to radili brutalno, to nisu muslimani i to nisu Bošnjaci, veoma je važno da se to zna jer se stvara utisak da su Bošnjaci srušili crkvu, to nije tačno.“
Pored akademika Zukorlića, gosti emisije „Oko“ bili su historičar Čedomir Antić i istraživač i saradnik Evropskog instituta Rajko Petrović.
