“Živjela sam u Srbiji, vremenom smo se preselili u inostranstvo zbog školovanja i sličnih razloga.
Otac je već prije radio, ja i mama smo došle 5 godina kasnije. Nakon mjesec dana očeva firma propadne i završimo na socijalnoj pomoći. Uskoro je bio potreban upis u srednju, ja od malena maštala da budem medicinska sestra. Otac nije mogao da mi priušti mjesečnu kartu za drugi grad.
Ostanem tu gdje jesam, završim ekonomsku. Došlo vrijeme, da upišem fakultet. Moji mi govorili da nemaju novac za moj fakultet i da se zaposlim kao prodavačica.
Danas sam treća godina zdravstvene škole, smjer diplomirana medicinska sestra, na vandrednom fakultetu, svih 16.000 eura odplatila sama, radila po dva ili tri posla, učila po noći, na pauzama… Išla na praksu ujutru, popodne na posao. Sada sjedim i spremam diplomski rad. Ljudi moji, srce mi je kao kuća. Ne dajte da vam niko kaže, da nešto ne možete!
