“Za nekoliko dana nam dolazi nova kolegica u kancelariju i ovi su joj pripremili slobodno mjesto za jednim racunarom.
Slučajno sam primjetila da su joj dali staru, prašnjavu tastaturu.
Jadno mi je bilo vidjeti, te sam jedno jutro, dok nikog nije bilo tu, uzela da je očistim. Prvo, sramota me je bilo ispred firme, a drugo, da sam to uradila dok su drugi bili tu bilo bi komentara tipa: što se petljaš gdje ti nije mjesto; neće ti to niko priznati; de nam očisti malo i podove itd.
Tužno je kakvi smo, ali nadam se da će se mala uklopiti i pokazati dobre vrijednosti.”
