“Uvalio mi se svekar u kuću!
Čovjek je cijeli radni vijek proveo u Njemačkoj, sina viđao jednom u par godina, novac nije slao. Jednom mi je svekrva pričala da je morala da krade paštetu da bi nahranila dijete. Kuća koju je naslijedio od roditelja se urušila, sve zaraslo, zmijarnik!
I sad je u 68. ostao bez posla, nema dinara, nema penziju, nema kud pa se sjetio sina! Leži po cijelidan i pije po gajbu piva dnevno, smrdi i prdi!
A muž se ljuti jer sam rekla da neću da u kući gdje mi rastu djeca živi pijanac i klošar! Btw, sve nas ignoriše, sa djecom se ne igra, ne priča ništa, kao da smo cimeri pa smo tu nužno zlo! Većeg debelokožca i sebičnjaka nisam upoznala u životu!”
BONUS:
POUČNA PRIČA: Nije to bilo vaše dijete
U dolini Anda živjelo je jedno miroljubivo pleme. Jednog dana grupa pljačkaša napala je selo. Razorili su selo u potpunosti. Otuđiše sve što nađoše. U otetom plijenu našlo se i jedno dijete. Da bi sigurno pobjegli iz sela povedoše ga sa sobom u planinu.
Pleme je bilo nemoć. Morali su sačekati da se malo udalje, pa da krenu za njima. Kenuli su, ali na putu ne nađoše nikakve tragove. Tražili su po planinama. Uzalud. Ni traga nije bilo. Pretražili su sve. Skoro. Nisu mogli da se popnu uz jednu liticu. Naprosto je bilo nemoguće se popeti. Prolazili su dani a o malom dječaku nije bilo ni traga.
Vidjevši da su potpuno nemoćni, prestali su sa potragom. Tužni i razočarani, nakon posljednje potrage vratiše se u selo.
Dok su silazili, ugledaše dječakovu majku kako silazi ni ‘nemoguću’ litici sa dječakakom u naručju. Svi su bili sretni. Napokon su ga našli. Kada su stigli majka i dječak, seljani je upitaše kako joj je uspjelo da se popne uz tu liticu.?
Pogledala ih je, pa svoje malo veselo dijete, te reče:
“Nije to bilo vaše dijete.”
Biti majka znači učiti o snagama koje niste znali da imate i doživjeti strahove za koje niste znali da postoje.
Novi.ba/Foto: Ilustracija
