“Sjedila sam sa dečkom u kafiću i primijetila sam da me konobar gleda i smješka se. Moj dečko to nije primijetio jer je na lap topu radio nešto za posao, a tu smo sjeli da popijemo kafu i da on završi to što mu je iskrslo.
Čak sam primijetila da priča sa kolegama i da se smješkaju i gledaju ka nama.
Kada je moj dečko otišao u WC, konobar je donio kusur i cedulju sa brojem i rekao ”Javi se kada dosadi debeljko” i namignuo kao mangupski.
Kad smo izašli ja sam rekla da sam zaboravila unutra punjač i vratila se do šanka.
Njemu sam prišla i rekla ”Jel misliš da bi ostavila bilo koga zbog nekog ko sa 30god radi kao posluga? Mene taj debeljko sljedećeg mjeseca vodi na Karibe.”
Onda sam onaj papiric sa brojem smotala zajedno sa 1000din i dodala ”A tebi evo da neku koja padne na tvoje klinačke fore možeš makar Taxijem da voziš do kuće”.
On je stajao i ćutiao i nije mogao ni da reaguje od šoka. Ne idemo na Karibe, oboje radimo za normalne plate ali ne znam zašto sam htjela da ga na taj način ponizim…”
——
Talentovana sam za šminku, frizuru i nokte. I sve radim amaterski, po malo. Nažalost, zbog nedostatka novca nisam u mogućnosti da idem na neke profesionalne kurseve na usavršavanje. Svesna sam da sam talenat nekad nije dovoljan. Dosta toga ima i u obuci, kvalitetnom i skupom materijalu. I sve je to okej, razumljivo. Ali duša me boli kad me drugarice iskoriste da im nešto odradim, i nakon toga krenu nalaziti mane. Podsmevati se. Jednostavno, idi kod nekog profrsionalca i bićeš zadovoljna. Ali ne, to košta, kod mene je ipak za džabe. Nekad mi dođe da od svega dignem ruke.
—–
Bila sam u dugoj vezi, pretrpela prevare i laži, opraštala… Dobili smo dete, a dečko je otišao za drugom devojkom. Moj najbolji prijatelj uvek je bio tu za mene, kada dečko nije. Nakon raskida, primio je mene i dete u svoj stan i ima aktivnu ulogu u odgoju deteta. Priznao mi je da je oduvek bio zaljubljen u mene i zaprosio me. Baš se nikad nisam ložila na njega jer je uvek bio stidljiv i povučen momak, ali on je moja slamka spasa za koju moram da se uhvatim. Ne bih mogla sama da odgajam dete.
—-
Smešno mi je to kako ljudi kažu da na zapadu nema druženja kao kod nas. To uopšte nije tačno, nego se ljudima na zapadu druženje ne svodi na ispijanje kafa i odlazak u klub kao na Balkanu. Živim i inostranstvu i ovde sam našla društvo kakvo sam oduvek želela. Vikendom putujemo negde, planinarimo, idemo na izlete, u bioskop, šetnju, u park, prirodu. Sa nekim kolegama zajedno treniram, idem u teretanu, na trčanjer. Dok sam živela u Srbiji nikada nisam mogla da nađem drustvo za bilo šta od ovih stvari, jer su svi smatrali da je to dosadno i da je bolje potrošiti pare za izlaske i litre alkohola.