Radim u jednoj bolnici, kao medicinar.
Bio sam u smjeni kad smo primili povrijeđene iz jedne teške saobraćajke. U autu su bili 2 momka i djevojka ( braća i sestra ).
Sanirali smo povrede, momci su s malo lakšim povredama, ali djevojka se nije budila iz kome, 15 dana sam bio uz nju, brinuo se, jer su me njena braća zamolila. Jedno jutro sam došao u smjenu, otišao kod nje, stanje isto, pričao sam joj da je braća i roditelji čekaju, da je život pred njom i otišao do druge bolesničke sobe.
Kad za 2 minute prema meni trči medicinska sestra, kaže…
… kaže traži te djevojka iz 15 – ke.
Ulazim i…ljudi moji, ja ljepše oči nisam vidio u životu. Otpustili su je iz bolnice i nakon nekog vremena odlučim da je potražim. Prvo sam morao tražiti dopuštenje od oca i braće da izađemo. I tako počinje moja bajka…
BONUSS
Radimo ilegalno, unatoč lockdownu. U pitanju je fitness centar, dobro se uspijevamo sakriti jer smo u potkrovlju a oko naše zgrade su radovi i gradilište pa nas redari izbjegavaju. Prije no što me 0sudite, ja i drugi treneri nemamo firme, ne bavimo se mutnim poslovima, ne prodajemo maglu ljudima a imamo puno vrhunskih sportaša koji ne mogu samo “trčati i raditi sklekove” doma, jer tako vrhunski sportaši ne treniraju. Šef nam je rekao “vi kako želite, ali ja za kredite i za obitelj moram zaraditi”. Većina stalnih nam dolazi kao i prije pa srećom imamo zaradu a nismo imali niti jedan slučaj zaraze u dvorani cijelu godinu. Iskreno, manje se bojim k0r0ne nego doći kući i reći obitelji “danas nemamo novaca za hranu” i vjerujem da, uz ovo zavlačenje od strane političara, sve više ljudi gubi strpljenje i nadu u promjenu i pomoć.
