Na dan njihove tridesete godišnjice braka, žena je kao i obično pekla hljeb.
Pekla ga je svakog jutra, to je bila njihova tradicija. Isjekla je dvije kriške hljeba i obje premazala maslacem. Kao i obično, dohvatila je krišku iz sredine da da suprugu, a sebi ostavi okrajak, ali se zaustavila.
Pomislila je: “Danas, kada slavimo 30 godina braka, želim ja za doručak krišku iz sredine kruha. Sanjam o njemu svo vrijeme. Bila sam primjerna žena 30 godina i vaspitala sam naše sinove da budu dobri ljudi. Uložila sam toliko toga radi dobrobiti naše porodice!”
Odlučila je da suprugu da okrajak, ali ruka joj je zadrhtala što prekida tradiciju dugu 30 godina!
Muž uze hljeb i reče joj: “Danas si mi dala predivan poklon, draga. Čitavih 30 godina nisam za doručak jeo dio s koricom koju toliko volim, jer je ipak pravično da ti dobiješ ono što najviše voliš! Hvala ti!”
