Jedan slijepi čovjek sjedio je na stepenicama jedne zgrade, sa šeširom blizu svojih stopala i jednim natpisom na kome je pisalo:
“Slijep sam, molim vas pružite mi pomoć.”
Jedan slučajni prolaznik, igrom prilika stručnjak za reklamu, koji je tuda prolazio, zaustavio se zapažajući da je u šeširu bilo prisutno samo nekoliko metalnih novčića.
Savio se da bi mu pružio novac, zatim, i bez pitanja za dozvolu, uzeo je karton, okrenuo ga ispisavši novi natpis.
U toku popodneva slučajni prolaznik se vratio do slijepog čovjeka zapažajući da je njegov šešir ovom prilikom bio pun novčića i novčanica. Slijepi prosjak prepoznajući ga po koraku upita ga je li on taj koji je nešto napisao na kartonu i što je to na njega napisao. Nato prolaznik odgovori:
“Nisam napisao neistinu – samo napisah tvoju poruku na drugačiji način”, nasmiješi se i izgubi u gužvi.
I tako slijepi čovjek nije saznao da je natpis jednostavno glasio:
“Danas je proljeće …. a ja ga ne mogu vidjeti”.
Pouka:
Promijeni strategiju kada se oko tebe sve naopako kreće i vidjet ćeš da će se prije ili kasnije okrenuti na bolje.
