“Nikad sretnija nisam bila, no ovih 2 mjeseca, od kada se je ćerka udala. Zet je prešao da živi sa nama, imamo veliku kuću i još veće imanje. Udovica sam ostala još prije mnogo godina. Od tada, svako malo nas je neko dirao, prozivao, vrijeđao, čak su mi i upadali par puta u dvorište da uzmu nešto ili nas samo uplaše, prijavimo policiji i ništa…
Sada kada je zet tu, potpuno druga priča, mlad, snažan i zdrav muškarac, školovan i posve ozbiljan.
Osjeća se nekako njegova snaga i rekla bih neočekivana mudrost za mladog čoveka njegovih godina. Rješava i naše prirodno dramatiziranje i sve više me podsjeća na mog pokojnog supruga.
Drago mi je što se je moja kćer usrećila i veoma mi je drago što konačno mogu sigurna zaspati, bez da strepim hoće li komšije ući da kradu ili će neko vikati na nas kad popije jer mu se može.
Da ne pričam o ostalim stvarima što zet popravi, odražava dvorište i generalno ogromno imanje. Drago mi je što se je moja duša toliko usrećila, želim im svu sreću.”
