“Nedavno sam se doselila u novu zgradu, koja ima veliku terasu sa prekrasnim pogledom na grad, tako da često boravim na njoj, dok spremam ispite.
U stanu pored mog živi muškarac, koga nikad nisam vidjela, čujem mu s vremena na vrijeme samo glas i smijeh, kad sa nekim telefonira na terasi, koja je odmah pored moje. Po načinu govora, žargonu i boji glasa rekla bih da smo tu negdje, istih godina, pritom lik zvuči ne samo pametno, već i ima sjajan smisao za humor, zatičem samu sebe kako se smijem njegovim blesavim šalama.
Juče pričam s mamom na terasi i kažem joj kako je vruće i kako bih sve dala za hladnu koka-kolu. Završimo nas dvije razgovor, kad neko kuca na moja vrata.
Otvaram, prazan hodnik, a na mom pragu flaša koka-kole i ceduljica “Imao sam ionako flašu viška. Uživaj” i smajli. Večeras idem da mu pozvonim na vrata i dam flašu dobrog vina, vrijeme je da vidimo ko se krije iza ove prelijepe osobe.”
