“Kad mi se kolegica udavala znala sam da će bit roditelji mog bivšeg jer su rođaci…
Otišla sam u zlataru kupila sebi jedan šljašteći prsten jer sam znala da će svi pitat šta je to, pa sam pričala da me je neki tamo momak zaručio i kako je divan bla bla.
U jednom trenutku prišla mi je majka mog bivšeg momka da vidi prsten, ponosno sam pokazala.
Samo se okrenula, vidjela sam da umire od muke.
Mislila je da nikada neću naći momka nakon njenog sina.”
BONUS
Poučna priča: Farma krokodila
Grupa turista je posjetila farmu krokodila na plutajućoj platformi, na sredini bazena u kojem je bilo mnoštvo velikih krokodila.
Vlasnik farme je izazvao turiste: “Ko skoči u vodu, prepliva do obale i preživi, biće nagrađen sa milion dolara!
“Tišina…niko se ne usuđuje ni da se pomakne.Odjednom, čovjek skače u bazen. Gone ga krokodili ali, na sreću, dočepa se obale na opće oduševljenje ostalih gostiju
.Vlasnik farme kaže: “Imamo hrabrog pobjednika!”
Nakon što je preuzeo nagradu, par se vratio u svoju hotelsku sobu
.”Hrabri čovjek” je rekao supruzi:”Ja nisam skočio u vodu…NEKO ME JE GURNUO!?
“Njegova supruga se samo nasmijala i rekla: “Ja sam te gurnula!”
Dakle, pouka:”Iza svakog uspješnog čovjeka stoji žena koja ga gura!”
Izvor: Facebook
BONUS:
Poučna priča: Dječak koji je putovao vozom sam
Roditelji su Martina svake godine tokom ljetnjeg raspusta odvodili kod bake i sljedećeg dana se vozom vraćali kući.
Jednog dana dječak kaže roditeljima: ”Sad sam već dosta veliki, šta kažete da ove godine idem sam kod bake?
“Nakon kraće diskusije, roditelji su se složili. Stajali su na peronu, mahali i davali mu posljednje savjete, a Martin je mislio: ”Znam, rekli ste mi to sto puta …! ”
Pred sam polazak otac ga je zagrlio i šapnuo mu: ”Sine moj, ako se iznenada osjećaš loše ili uplašeno, ovo je za tebe! ” i stavio mu nešto u džep.
Prvi put u životu je dječak sjedio sam u vozu, bez roditelja … Posmatrao je kroz prozor pejzaž, nepoznate ljude koji su se gurali, pravili buku, dolazili i izlazili iz kupea, konduktera koji ga pitao da li je sam … Čak mu se činilo da ga jedan čovjek tužno gleda …
Tako se dječak osjećao sve više i više nelagodno …
Čak je počeo da se plaši. Pognuo je glavu, stisnuo se u ćošak sedišta, suze su mu potekle na oči. U tom trenutku se sjetio da mu je otac nešto stavio u džep.
Drhtavom rukom potražio je ceduljicu i otvorio je: ′ Sine moj, ja sam tu, u posljednjem vagonu … ” Tako je i u životu … Moramo pustiti svoju djecu da odu i vjerujemo im … Ali uvijek treba da budemo tu negdje, u posljednjem vagonu, da znaju to i da se ne plaše …
(Autor nepoznat)
