“Na fakultetu sam se zaljubio u djevojku koja je mi je fizički jako privlačna”

Info

“Na fakultetu sam se zaljubio u djevojku koja je mi je fizički jako privlačna. Gledao sam ju dugo vremena i vidio kako uvijek dobacuje neke sarkastične fore i da se ljudi oko nje smiju i da je uvijek raspoložena.

Kasnije sam joj čak i prišao i mi smo se počeli družiti i na kraju završili u vezi. Ona je i dalje bila vesela, uvijek me nasmijavala i nikad se nije na ništa žalila. Još uvijek je takva.

Ali jednom kad je prespavala kod mene, ja sam otišao u trgovinu ali zaboravio sam novčanik. Kad sam se vraćao po njega čuo sam kako plače toliko jako da ne znam kako je mogla disati. Pravio sam se da ne čujem i otišao. Kad sam se vratio pravila se da je sve u redu.

Kasnije sam iz poruka na njenom mobitelu da ima jako problematičnu obitelj,milijun problema i da to skriva od svih prijatelja.Problem je što ja ne želim biti s nekim tko dolazi iz takve obitelji i nosi toliki teret u sebi. Planiram ju ostaviti jer me ta njena strana koju skriva totalno odbija.”

BONUS

Prošlo je 7 godina kako sam shvatila da sam pogriješila jako. Imam dva sina i kćerku. Najstariji sin se trebao oženit prije 7 godina sa djevojkom druge vjere. Imamo para mnogo i na sve načine sam gledala kako da je se otarasim. Slala policiju, optužila da me njen otac napao zbog sina, njemu sve ukinula i odlučila ga izbacit iz kuće. Pošto je bio student, nije se uspio snać, pa sam mu rekla da ću se ubit. Ugledao me kako sam se htjela objesit (folirala) i tad sam prešla granicu da ju je napustio. Ostavio je 17 dana prije svadbe, te je otišao u Hamburg. Prošle su godine, on je sam. Pita ga sestra (moja kćerka) hoće li bit šta kad? Rekao je: Svi ste sretni. Mama, ti, brat, tata.. Udovoljio sam vam tad, i uzeli ste mi dušu. Ja ne želim neku lagat i povrijedit radi vaše koristi ponovo. Nit me je prošlo nit će me proć. Nakon dva sata otišao ponovo za Hamburg. (Gdje živi). Umjesto 2 tjedna, bio je 2 dana. Duša me toliko zabolila, grižnja savijesti proradila. Ubila sam dvije duše, nesvjesno.

Radimo ilegalno, unatoč lockdownu. U pitanju je fitness centar, dobro se uspijevamo sakriti jer smo u potkrovlju a oko naše zgrade su radovi i gradilište pa nas redari/policija izbjegavaju. Prije no što me osudite, ja i drugi treneri nemamo firme, ne bavimo se mutnim poslovima, ne prodajemo maglu ljudima a imamo puno vrhunskih sportaša koji ne mogu samo “trčati i raditi sklekove” doma, jer tako vrhunski sportaši ne treniraju. Šef nam je rekao “vi kako želite, ali ja za kredite i za obitelj moram zaraditi”. Većina stalnih nam dolazi kao i prije pa srećom imamo zaradu a nismo imali niti jedan slučaj zaraze u dvorani cijelu godinu. Iskreno, manje se bojim korone nego doći kući i reći obitelji “danas nemamo novaca za hranu” i vjerujem da, uz ovo zavlačenje od strane političara, sve više ljudi gubi strpljenje i nadu u promjenu i pomoć.

Zamolila sam prijateljicu da pričuva mog 8-godišnjeg sina na 7 dana. Imala sam probleme sa instalacijama, grijanje nikako nije radilo i krenulo je da prokišnjava pa sam mislila da je najbolje da on par dana ne bude tu da se ne prehladi i sl. Inače sam razvedena i radim po čitav dan. Nakon te sedmice moj sin se vratio kao druga osoba. Liježe na vrijeme (što nikad nije), smije se, jede. Tako sam iznenađena. Kad sam je pitala šta su radili, rekla je da je tu sedmicu uzela slobodno i da su ona i suprug šetali s njim dok se ne umori, ručak je pravila specijalno za njega u nekim oblicima, njen suprug ga je vodio da igraju lopte. Presretna sam i slomljena u isto vrijeme kad vidim kako zdrava okolina utiče na dijete. Sin me bar 5 puta pitao kad će opet kod nje. Ne znam šta da radim i mislim.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.