“Muž i ja imamo tamnu kosu i taman ten”

Info

“Muž i ja imamo tamnu kosu i tamniji ten.

Kćerka(3) je plava sa svjetlim tenom.

Svi zezaju muža da je komšijino, te šale su mu toliko isprale mozak da sada želi uraditi test da utvrdi očinstvo. Strašno sam bijesna na njega, zar nakon 8 godina zajedničkog života on sumnja u moju vjernost i stvarno misli da sam ga prevarila

Blago je reći da sam razočarana i povrijeđena. Sve sam mu to i rekla, i da nije problem da uradimo test, s tim da će ga on platiti(neće koristiti za to zajednički novac).

Stigao je rezultat, dijete je…

Rezultat je tu. Dijete je naravno njegovo(za 2 sedmice će imati i dokaz), ali me njegovo nepovjerenje toliko povrijedilo da razmišljam o razvodu. Ne znam da li burno reagujem, ali mi se toliko zgadio.

Od prve godine fakulteta smo skupa, izgradili život zajedno, pregurali teške trenutke, brak je skladan, sretni smo zajedno (barem smo bili). Sve mi se sada čini lažno sa njegove strane, ne znam šta da radim.

BONUS

Neki dan sam se zapričala nešto sa prijateljicom o kuhanju. Kaže ti i tvoj muž i dalje kuhate zajedno?! Kažem joj da, jer kad dođemo s posla brže tako bude gotovo jelo. Njen zaključak na to, on je bolja žena od tebe. Zatucani balkan, kako pobogu da muško ovdje skuha, opere raspremi, šta će mu onda žena? Zašto se ženio. Muškarci prestanite biti nesposobni. Žene prestanite izigravati paćenice!

Imam 57 godina. Oženio sam se tek sa 53. Žena mi ima 34. Ona ulazi u peti mjesec trudnoće. To će nam biti treće dijete. Prvi put sam imao djevojku sa 29 godina, a od tad sam ih imao još 3 i to sve u periodu od 29. do 37. Poslije toga 13 godina nisam imao curu. Sa 40 sam izgubio svaku nadu da ću ikada zasnovati porodicu. Do pedesete sam osijedio, pustio bradu, a i koža mi se smežurala i tad sam se već bio pomirio s činjenicom da nemam svoju porodicu. Te iste godine sam upoznao moju sadašnju ženu. Zabavljali smo se 3 godine i na kraju se vjenčali. Eto sad imam i ženu i djecu. Vratili su mi snagu i sada se osjećam vitalnije nego kad sam imao 40.

Zamolila sam prijateljicu da pričuva mog 8-godišnjeg sina na 7 dana. Imala sam probleme sa instalacijama, grijanje nikako nije radilo i krenulo je da prokišnjava pa sam mislila da je najbolje da on par dana ne bude tu da se ne prehladi i sl. Inače sam razvedena i radim po čitav dan. Nakon te sedmice moj sin se vratio kao druga osoba. Liježe na vrijeme (što nikad nije), smije se, jede. Tako sam iznenađena. Kad sam je pitala šta su radili, rekla je da je tu sedmicu uzela slobodno i da su ona i suprug šetali s njim dok se ne umori, ručak je pravila specijalno za njega u nekim oblicima, njen suprug ga je vodio da igraju lopte. Presretna sam i slomljena u isto vrijeme kad vidim kako zdrava okolina utiče na dijete. Sin me bar 5 puta pitao kad će opet kod nje. Ne znam šta da radim i mislim.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.