Prije dosta godina mama i baka su prodale porodičnu kuću koju su dijelile, dobile su pozamašnu svotu i sav novac je uzela baka. Majka joj je vjerovala pa joj je novac prepustila misleći da će ova negdje i nas staviti u plan.
Međutim ona je kupila sebi stan a mami nije ništa dala iako je znala da je nezaposlena a da mi otac ima mali platu kao noćni čuvar i da živimo u trošnoj kući.
Mama je molila da bar nešto novca nama da, da bi bar otvorili neki manji porodični biznis, neki salon, od kojeg bi i baka sama imala koristi, međutim ona nije htjela ni da čuje.
Najgore od svega toga jeste što baka ima već malu kuću koja je njoj dovoljna za život, dakle ne bi bila na ulici i da nije kupila taj stan. I dan danas se patimo samo zbog sebičnog ponašanja starijih koji misle da su oni centar svijeta.
Mama sada sama sebe proklinje što je vjerovala rođenoj majci…
