Home / Info / 10 SLIKA KOJE POKAZUJU KOLIKO SE NAČIN ŽIVOTA PROMIJENIO: Kad vidite broj 3, ZAPLAKAT ĆETE, ISTINA ŽIVA

10 SLIKA KOJE POKAZUJU KOLIKO SE NAČIN ŽIVOTA PROMIJENIO: Kad vidite broj 3, ZAPLAKAT ĆETE, ISTINA ŽIVA

Foto: Ilustracija

Zadnjih nekoliko desetaka godina puno toga se promijenio. Život ne izgleda više kao prije. Ljudi imaju drugačije običaje, a ove ilustracije to odlično prikazuju.

Na kraju vas čeka i mali bonus. Samo ćemo vam reći da su se i mačke promijenile…

1

razlika1

2

razlika2

3

razlika3

4

razlika4

5

razlika5

Foto: Ilustracija

6

razlika6

7

razlika7

8

razlika8

9

razlika9

10

razlika10

Novi.ba/Index.hr

BONUSI:

Dečko i ja smo studenti, sada već pri kraju prve godine fakulteta. Godinu dana smo u vezi i slobodno mogu reći da mi je to najljepša godina života što zbog njega, što zbog promjene okoline i zajedničkog sazrijevanja.

Kad god smo izašli podijelili smo račun i smatram da je to ispravno. Ako on plati u jednom lokalu, ja ću u sljedećem. Da mu ne bih udarila na ego, dam mu novce i plati. Studenti smo i roditelji nam oboma daju džeparac i ne vidim razlog zašto bi isključivo on uvijek morao plaćat.


Ne daj Bože da iskusi iko to što sam ja, da mu rođen sin umire na rukama i da ne možete da mu pomognete. U sinovim očima ja sam bio supermen koji uvijek sve može sve da sredi, tata je najhrabriji i najjači govorio je.

Čak i tada me bespomoćno gledao kao da očekuje da će tata opet sve da sredi i da mu pomogne. Bio je spokojan uprkos bolu jer sam ja bio tu. Žao mi je sine, žao mi je i sebe i žene, žao mi je sve djece koja tako završe. Superheroji ne postoje u našem svijetu ali nadam se da postoje tamo gdje si ti sada sine moj, nadam se da postoji neko bolji od mene ko može da te sačuva i zaštiti tamo na nebu. Žao mi je. Mnogo te voli tata.


Neko veče šetam sa djevojkom. Mrak, sitni sati, nigdje nikog. Preko puta primijetimo da se neka djevojka pokušava otarasiti od nekog siledžije. Bez razmišljanja dotrčim, puknem mu dva šamara i otjeram ga. Ta djevojka mi se zahvaljuje, pitam je jel dobro, treba li zvati policiju ili nekog njenog da dođe po nju, ne treba, jel zna ovog tipa, ne zna. Uplakana i sva se trese; pitam je jel treba prevoz do kuće ili gdje već, ne hvala, tu sam blizu. Ipak smo je moja djevojka i ja ispratili do njene zgrade. Rekla je kako moja djevojka može biti sretna što ima takvog hrabrog i odvažnog momka. A moja djevojka… Nakon tri dana razgovora sa svojim roditeljima raskinula je sa mnom, jer su familijarno zaključili da je tada nisam trebao ostavljati samu jer se moglo desiti da nju neko napadne. Da se ova scena ponovi opet bih uradio isto.

 

About admin

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Ova web stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.